Ponovo sam se zaljubila u Beograd. Sad nekako još više kako se dugo nismo videli. Razmišljam, na koju adresu da mu pošaljem ovo pismo, kako da počnem, ima li...
– Čekaj, da nemamo nijednu, ali pazi, nijednu fotografiju s venčanja, da li bi ti ikad zaboravila taj dan?
Mislim da nikad više nećemo osetiti tu lakoću i bliskost s nekim kao kad podelimo slušalice i slušamo – istu pesmu.
Ne možeš to sa svakim. Nema to veze sa...
Bilo je dana kad nismo imali snage ni za koračanje. Ali (kako patetično slatko) srca su đuskala lambadu. Postoje tako te neke ljubavi u koje se uzdaš kao u...
Već treću noć zaredom Žmu i ja se srećemo u hodniku oko pola 2h. Pomalo ličimo na one pse ovčare iz crtanog filma. „Zdravo, Rale. Zdravo, Fred.“ Roditeljstvo nas...
Totalna anestezija nosi taj naziv zbog mraka. Totalnog. Onog što te obuzme kompletno. To je mrak koji se grli sa zaboravom. Valjda se zato retko ko seća svega onog...
Pišem ti, jer ne umem ništa drugo. Volela bih da moje ruke znaju da prave ljubav, a ne samo da je grle. Mada sam u zagrljajima baš dobra. Opet...
Bila sam klinka kad sam gledala neku emisiju na tv-u o parovima koji su zajedno već pedeset godina. Bilo je tu svakakvih priča. Neobičnih upoznavanja i još neobičnijih brakova....
Ustane ujutru, založi vatru, skuva kafu i onda kaže da ja smem da se budim. Svaka hladna jesen od Žmua napravi mog ličnog odžačara i ložača. – Šta misliš,...
“Kad je dete bilo dete, nije znalo da je dete. Sve je imalo dušu i sve su duše bile jedna.” Tad kad smo znali da smo ljudi, nismo mislili...