Anna Notos i ja sedimo u kafiću u 8h ujutro. Pijemo kafu i doručkujemo poeziju. Čini mi se kao da mesecima sedimo za tim stolom, udaljene od svega osim od sebe. Vanvremenski ponedeljak.

Anna je mlada, premlada. I kao svaku maturantkinju, muči je prijemni ispit. (To je kakvo je Annino stanje u P. Ali Anna – ona koja za vreme malog odmora pati sa Bodlerom – ta Anna ima mnogo većih misli).

Anna Notos i ja sedimo u kafiću u 8h ujutro. Pijemo kafu i ja se prejedam njenim stihovima. Obe žvaćemo njenu nerimovanu dušu i pokušavamo da joj odredimo ukus.

Anna Notos mi deluje tako poznato i negde posle četvrte pesme shvatam da me podseća na mene. Nekad, tamo. Ali o tome ne govorimo mnogo. Samo joj podmetnem pod nos svoju poeziju. (Ljubavna biografija Aske i Žmua dok još nisu bili Aska i Žmu). I Anna Notos mi postavi dijagnozu: “Ma, on je tebi sve sa medicinske tačke gledišta.”

Oduvek je tako bilo. Najbolje ozdraviš od onog ko te razboli, pomislim.

Odjednom, opet, razgovaramo o Žmuu. I taj razgovor koji započinjemo nas dve u zamračenom uglu kafića nastavlja se i posle našeg-čekaj-još-malo-da-te-grlim-rastanka ispred supermarketa. Ne znam s kim vodim te unutrašnje dijaloge, ali mu je Žmu omiljena tema.

Tako, kad volim da mislim da nisam (toliko) luda, ja se kao iznenadim kad me drugi ljudi (izvan mene) pitaju kako je Žmu, da li se javlja i kako smo se mi beše ono upoznali.

Anđu je, na primer, zanimalo sve. Koja je naša pesma, koliko dugo se poznajemo, čime se Žmu bavi, jesmo li nekad živeli zajedno pre venčanja, u kom studentskom domu je on prespavao kod mene, i zašto nemamo više fotografija sa venčanja na fejsu. Nizala je pitanje za pitanjem, pa sam opet isplela Aska-Žmu istoriju, ovog puta u čet-varijanti.

A na drugom tab-u: Rade Šerbedžija – Ne daj se, Ines.

A na drugom tab-u: Matija Bećković – Kad dođeš u bilo koji grad.

A na drugom tab-u: Amira Medunjanin – Što te nema.

A na drugom tab-u: Toma Zdravković – Čekaj me.

U dnevnoj sobi, Piko, moja devojčica iz vode, sa monografijom Milana Mladenovića u rukama. Poezija za ručak.

Onome ko je gladan, dokumentarac varijanta. Jose & Pilar.

Za večeru.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *